Naša volonterka Europskih snaga solidarnosti, Lilia Kauppanen, sudjelovala je na mid-term treningu u Zadru, koji okuplja međunarodne volontere u Hrvatskoj u organizaciji Agencije za mobilnost i programe Europske unije.
Početkom svibnja, od 4. do 8. svibnja, imala sam priliku sudjelovati na mid-term treninguu prekrasnom gradu Zadru, zajedno s još osam volontera iz Njemačke, Gruzije, Francuske, Španjolske i Italije. Iako trening nije dugo trajao, bio je vrlo važan za moje iskustvo ovdje u Hrvatskoj i u Osijeku.
Bio je drugačiji od dolaznog treninga (On-arrival training), koji je uključivao mnogo radionica, pregled naših prava i odgovornosti kao volontera te razgovore o prilagodbi i izazovima s kojima bismo se mogli susresti. Mid-term bio je usmjeren na nas i na naša dosadašnja iskustva – na ono što smo radili, što smo doživjeli te na slušanje priča jedni drugih. To mi je osobno bilo vrlo važno jer ne poznajem mnogo ESS volontera u Osijeku, pa mi je bilo lijepo čuti da, iako se nalazimo u različitim dijelovima zemlje i radimo potpuno različite stvari, ipak možemo prolaziti kroz iste poteškoće i doživljavati iste radosti. Na neki način, bio je to odmak od naše svakodnevice - vrijeme u kojem smo se mogli opustiti, družiti i prošetati gradom.
Jedna od najuzbudljivijih i najpamtljivijih aktivnosti bila je ona posvećena našem osobnom ESS putovanju. Pisale smo knjigu o svom volonterskom putu, vođene nizom pitanja. To je pružilo snažnu podlogu za promišljanje i razmišljanje o tome što sam ovdje postigla i na što se želim usmjeriti tijekom posljednjih mjeseci svog boravka. Dijeljenje tog iskustva s drugim volonterima bilo mi je vrlo važno jer je postalo jasno da smo svi na putu prema završetku projekta i da će uskoro sve ovo ostati samo uspomena. No za sada sam još uvijek ESS volonterka ovdje u DKolektivu i moje putovanje još nije završilo.

ENGLISH VERSION
In early May, from May 4 to 8, I had the opportunity to participate in the mid-term meeting in the beautiful city of Zadar, along with eight other volunteers from Germany, Georgia, France, Spain, and Italy. Although the meeting was not long, it was very important for my experience here in Croatia and Osijek.
It was different from the On-arrival training, which included many workshops, an overview of our rights and responsibilities as volunteers, and where we talked a lot about adaptation and the challenges we might face. The mid-term meeting focused on us and our past experiences - what we’d done, what we’d encountered, and listening to each other’s stories. This was an important part, personally for me, since I don’t know many ESC volunteers in Osijek, so it was nice to hear that even though we’re in different parts of the country and doing completely different things, we can still experience the same difficulties and the same joys. In a way, it was a break from our usual routine, where we could relax, socialize, and take a walk around the city.
One of the most exciting and memorable sessions was the one dedicated to our personal ESC journey. We wrote a book about our path in volunteering, guided by a set of questions. This provided a strong foundation for reflection and thought about what I’ve achieved here and what I want to focus on during my final months here. Sharing this experience with other volunteers was very important, as it became clear that we are all on the path to completing the project and soon all of this will be just a memory. But for now, I am still an ESC volunteer here at DKolektiv, and my journey is not over yet.

Europske Snage Solidarnosti (ESS) je program Europske Komisije koji financira razne projekte i inicijative. Program je sufinanciran sredstvima Europske unije.
#europskesnagesolidarnosti #ess
.png)