Ugostili smo studente s Fakulteta za socijalni rad, Sveučilišta Indiana, koji su po prvi puta došli u Hrvatsku u okviru svog studijskog programa koji sadrži elemente učenja o drugim kulturama.
 
Za vrijeme svog posjeta Osijeku, delegacija koju čine studenti, profesori i dekan Fakulteta socijalnog rada upoznala se s radom više organizacija u gradu: PRONI Centar, Regionalni info-centar za mlade, Volonterski centar Osijek, Udruga Ne-ovisnost i Crveni Križ Osijek. Sudjelovali su i na manifestaciji „Hrvatska volontira“.

VCO: Kako to da ste ovdje?
 
Papa: Ovdje smo kako bismo studirali u inozemstvu, upoznali vašu kulturu, vidjeli što vi ovdje radite.
 
Elizabeth: Na međunarodnom smo studiju i ovo je dio našeg studiranja, moramo imati iskustveni dio. Meni se ovo jako sviđa jer radim u zajednici s mladima i jedan od mojih ciljeva je osnažiti zajednicu, pomoći ljudima da unaprijede svoj život. I zato me privukao ovaj program, jer vi ovdje isto izgrađujete zajednicu, i zaista se divim vašem radu. Nadam se da ću dio ovog iskustva ponijeti sa sobom i više angažirati djecu za volonterski rad kada se vratim kući.

VCO: Zašto baš Hrvatska, ako možete izabrati drugu zemlju s drugim programom?
 
Papa: Hrvatska je lijepa zemlja, vidio sam slike prije nego samo došao. I vrlo je pristupačna financijski, mogu si komotno priuštiti još dva tjedna boravka. Da smo otišli negdje dalje, vjerojatno si ne bismo mogli priuštiti toliko toga kao što možemo ovdje.
 
Beth: Za nas je ovdje jeftino. Sviđa mi se ovdje, rado bih dovela svoje prijatelje i obitelj. Mene zapravo nije toliko privuka zemlja koliko program i organizacije koje smo ovdje posjetili.
 
Papa: Sviđa mi se vaš volonterski centar – tu su samo žene (smijeh). Da bar mogu ostati! Sviđa mi se vaš rad i način na koji ste angažirani. Nisam nikada imao ovakva iskustava, oduvijek sam htio probati, ali ovo mi je prvi put da volontiram i jako mi se sviđa.

VCO: Papa nema volontersko iskustvo do sada, imaš li ti Beth?
 
Beth: Da, volontirala sam još u srednjoj školi, radila sam s mladima, mentroriranje mladih, volontirala sam i u banci hrane, u staračkom domu sam provodila vrijeme s ljudima, volontirala sam i u hospiciju, palijativna njega, ali bila sam premlada da idem na teren pa sam radila uredske poslove. Sada, kao dio mog posla pokušavam uključiti djecu u volonterske programe.

VCO: Kako vam se svidjela naša manifestacija „Hrvatska volontira“?
 
Beth: Meni se baš svidjela. Svidjelo mi se što su ljudi bili tako uzbuđeni što volontiraju, nije izgledalo kao da to moraju jer im je dužnost, već da stvarno žele volontirati. Najviše mi se svidjelo volontiranje s djecom, čitanje djeci, susret s njima u školi, ali i odlazak u starački dom, mislim da nisam bila emocionalno pripremljena na to, vrlo izazovne životne priče. Divim se ljudima koji to rade svaki dan.
 
Papa: Volim raditi s djecom i to mi se jako svidjelo, puno su me slikali i upoznao sam puno prijatelja. Neću nikad zaboraviti to iskustvo. Ali i starački dom – vi se ovdje stvarno brinete za starije ljude.
 
VCO: Kako se razlikuju ovakve manifestacije kod vas?
 
Beth: Kao dio mog posla prošlog ljeta sam radila u zajednici s djecom koja bi trebala volontirati, ali tu ima puno kriminala i 99% ljudi je siromašno i za njih je to bila kazna, kao da to moraju raditi, ako nisu na uvjetnoj kazni ne žele to raditi. A ovdje mi se svidjelo što, koga god smo upoznali, svi su voljeli raditi to što rade, bili su sretni zbog toga, i svi su se činili nekako uzbuđeni zbog toga. Najveća razlika je što ljudi ovdje žele to zaista raditi, angažirani su oko toga, žele volontirati. To je moje iskustvo.

VCO: Čini li vam se da ljudi ovdje imaju više entuzijazma za volontiranje?
 
Beth: Da, definitvno, barem ljudi koje sam upoznala ovdje. U zajednici u kojoj ja radim, u volonterskom klubu, pojavi mi se 5 osoba tjedno. Voljela bih imati više sudionika.

VCO: Hoće li ovo iskustvo utjecati na vaš posao?
 
Papa: Da, sigurno, budući sam ja na međunarodnim studijama i volio bih raditi u stranoj zemlji, kao ambasador ili nešto slično. Volio bih to raditi jer volim pomagati ljudima, tako da će mi ovo iskustvo sigurno pomoći.
 
Beth: Imam ideju pomagati djeci i baviti se izgradnjom zajednice. Zasad je to još široka ideja, još nisam sigurna kako će to točno izgledati, ali pomoglo mi je ovo iskustvo i ovaj entuzijazam, jer osjećam da sam se ovdje napunila.
 
VCO: Znači i ti si postala više entuzijastična otkako si ovdje?
 
Beth: Da, definitvno!

VCO: Kako vam se sviđa naš grad?
 
Papa: Mali je grad, nije problem da se ljudi okupe i druže i to mi se sviđa. Angažman djece i svih ljudi mi se također jako sviđa. Svi se trude da daju najbolje od sebe.
 
Beth: Ništa ne nedostaje, mislim da imate dobar javni prijevoz. Dobar je to grad, čini se siguran. Upoznali smo jednog klinca koji je tako hvalio grad, kako imate ovdje sve što vam treba, bilo je lijepo vidjeti ga uzbuđenog kako voli svoj grad.

VCO: Sviđa li vam se hrana?
 
Papa: Ooo da, fina je! Jeli smo toliko različite vrste hrane. Probao sam i sarmu, mislim da je to međunarodno jelo! Bilo je fino, domaćica Slavica ukusno kuha. I ovdje ima toliko slatkoga, nikad u životu nisam vidio toliko slatkiša.
 
Beth: Jedemo kolače svaku večer! (smijeh)
 
Beth: Meni se sviđa kako imate puno pekarnica, svuda su okolo, na svakom uglu. To je baš dobro. Ne jedem meso pa mi to odgovara. Naša domaćica fino kuha i vrlo smo zadovoljni.

VCO: Da li vam nešto nedostaje dok ste u Hrvatskoj?
 
Beth: Ne mogu se sjetiti ničega. Vjerojatno ništa. Nedostajao mi je moj pas.
 
Papa: Volio bih da mogu ostati još mjesec dana. U Americi je jako stresno, nemam slobodnog vremena. Jučer sam se našao s jednim prijateljem ovdje i samo smo se družili, razgovarali, zapravo ne radeći ništa, toga nema kod nas, uvijek se nešto radi ili ide u školu. Ovdje ima puno više slobodnog vremena.
 
Beth: Meni će nedostajati slobodno vrijeme kad odem kući. Evo jučer sam prije odlaska u Kopački rit uzela si malo vremena, pola sata za sebe, popila sam kavu i malo sjela, odmorila, razmislila o svemu, za takve stvari nemam vremena kod kuće. Kod kuće si ne uzimamo vrijeme za biti jedni s drugima.
 
Papa: Meni će kad odem nedostajati kava (smijeh). Ne pijem inače kavu, ali kod vas se jako puno pije kava pa sam počeo i ja piti! Svi kad se nađu piju kavu, to je valjda dio vaše kulture.

VCO: Što mislite o tome što puno mladih odlazi iz zemlje? Da živite ovdje biste li vi napustili zemlju?
 
Papa: U subotu sam baš razgovarao s prijateljima i svi žele otići iz zemlje, baš svi. Mogu ih razumjeti, ako nemaju posao i novce, ali možda ipak mogu naći neku bolju opciju. Jer ako svi odu, nije ni to dobro. Nije dobro ni cijeli dan sjediti i ne raditi ništa ako nemaš posao. Ali bolje da se nešto pokuša napraviti, izgraditi neku bolju sredinu, kao što vi recimo radite u vašoj organizaciji.
 
Beth: Teško je reći. Puno ljudi kažu da vole Hrvatsku, ali da nemaju priliku, uplašeni su da neće imati posla. Da sam ja ovdje i ja bih bila uplašena, ali pokušala bih promijeniti to stanje, ne bih otišla tek tako. Pokušala bih dati ljudima neke vještine da promijene situaciju, ujedinila bih ljude, i mislim da bih pokušala ostati. Mislim da ostajanje ima svoju vrijednost.
 
VCO: Što ćete ponijeti iz Hrvatske u svom srcu?
 
Beth: Svi ljudi su tako dobri, djeca su preslatka, tako iskrena. Svi ljudi sa kojima sam radila su predivni, pa Slavica i Sanja, ljudi ovdje u volonterskom. Nadam se da ću ponijeti kući dio „čilanja“, odmaranja, taj dio vaše kulture.
 
Papa: Hm, ljudi u Americi ne brinu jedni za druge toliko, sve je u novcu. A ovdje sam upoznao toliko divnih ljudi. Prvo sam mislio da nešto nije u redu s vama jer su svi zurili u mene, jer sam crn, pa sam se pitao da li ljudi ovdje ne vole crnce. Imamo tako divnu obitelj ovdje, Slavica i Sanja, i ljudi ovdje u Volonterskom centru, svi su super. Zaista krasno iskustvo boravka ovdje.
 
Beth: Gdje god smo došli lijepo su nas dočekali!

VCO: Dakle, ljudi su ti koje ćete ponijeti u svom srcu?
 
Papa & Beth: Da, definitivno, ljude!

VCO: Možete li izdvojiti jednu aktivnost, jedno iskustvo, vašeg posjeta Hrvatskoj?
 
Papa: Angažman ljudi.
 
Beth: Bili smo u Petrinji u jednoj organizaciji i podsjetiti su me na stvari koje ja radim kod kuće, ljudi koji vole to što rade i kojima je zaista stalo da nešto promijene. Entuzijazam ću ponijeti sa sobom! Svima je toliko stalo, svi brinu za svoju zajednicu, za zemlju u kojoj žive. To je lijepo!

VCO: Na koji način će ovo iskustvo utjecati na vas na privatnoj razini?
 
Beth: Inače sam više anksiozna i kod kuće volim svuda ići svojim autom jer volim imati kontrolu i ići kuda ja želim i otići kada ja odlučim, ali ovdje to nisam mogla, ne mogu imati tu kontrolu i morala sam se više prepustiti i opustiti. To je nešto što me promijenilo na osobnoj razini.
 
Papa: Dani su mi izgledali drukčije nego kod kuće. Imao sam više slobodnog vremena ovdje, nisam na to navikao, ovo mi je trebalo.
 
VCO: Beth, ti imaš iskustva u radu s mladima u zajednici - ima li razlike, i koje su, između aktivnosti kod nas i kod vas u Americi?
 
Beth: Većinom ima sličnosti, ali neke stvari su mi bile nove - npr. knjižica koju su djeca radila, vi pitate djecu i date im priliku da kažu što žele, mislim da je to važno i prvo kad dođem kući dati ću priliku da djeca kažu svoje mišljenje, da se čuje njihov glas. Ali aktivnosti su većinom slične. Svidio mi se sajam u Belišću, bilo je lijepo vidjeti toliko ljudi uključenih u svoju zajednicu. Mi nemamo toliki angažman kod kuće.
 
VCO: Papa, ti si definitivno bio atrakcija ovih dana. Je li ti je odgovaralo što si u centru pažnju?
 
Papa: Nisam bio baš jako šokiran (smijeh) i u Americi me često pitaju odakle sam - jer imam drukčiji naglasak i visok sam (2.03 cm), ali kad sam došao ovdje ljudi su me zaustavljali non stop, postavljali pitanja, slikali me stalno. Kao da sam slavna osoba! To mi je stvarno bilo čudno. Pitao sam se zar ovdje nema niti jedna crna osoba? U Zagrebu sam vidio 2 crne osobe. U subotu me jedna djevojka pitala da mi dodirne kosu i smije li sjesti pored mene. Navečer u gradu druga me djevojka pitala da se slika sa mnom, to me baš dotaklo. Ta slika mi je sada kao suvenir.


[$THUMB[{"file":"dscn2584.jpg", "thumb":"thumb"}]][$THUMB[{"file":"dscn2577.jpg", "thumb":"thumb"}]][$THUMB[{"file":"dscn2578.jpg", "thumb":"thumb"}]][$THUMB[{"file":"dscn2580.jpg", "thumb":"thumb"}]][$THUMB[{"file":"dscn2600.jpg", "thumb":"thumb"}]][$THUMB[{"file":"dscn2598.jpg", "thumb":"thumb"}]][$THUMB[{"file":"dscn2589.jpg", "thumb":"thumb"}]][$THUMB[{"file":"dscn2591.jpg", "thumb":"thumb"}]][$THUMB[{"file":"dscn2595.jpg", "thumb":"thumb"}]]