Autor: Saša Milaković

 

Hrvatska može bolje. Naziv je to jednog od najvećih prosvjeda u povijesti Hrvatske na kojem je oko 50 tisuća ljudi tražilo bolje obrazovanje i bolju budućnost. Od tog prosvjeda prošlo je pet godina. Jesmo li se pomaknuli od tada? Lokalno – da! U sklopu programa „Moja Rijeka“ Grad Rijeka uveo je novu izvannastavnu aktivnost u klupe učenika viših razreda osnovnih škola. Ta se aktivnost zove Građanski odgoj i obrazovanje. Dvije godine kasnije, prema „riječkom modelu“, Grad Osijek pokrenut će „Osijek to GOO“ u suradnji s lokalnim organizacijama civilnog društva.  

Bilo je to, sad već dalekog, 7. svibnja 2018. godine. Sunčan je dan bio za šetnju, ali i osječko obrazovanje. Tog je dana s Gradom Rijekom potpisan Sporazum o suradnji na provedbi izvannastavne aktivnosti Građanski odgoj i obrazovanje. Tim je potpisom Gradu Osijeku ustupljen priručnik „Učenik građanin“, pripadajuće mape te popratne smjernice namijenjene učiteljima. No, priča oko Građanskog odgoja i obrazovanja (u nastavku: GOO) krenula je ranije. Još od početka stoljeća organizacije civilnog društva snažno su se zalagale za kvalitetniju i sustavniju provedbu GOO-a, a sama anketa čiji je cilj bio ispitati interes osnovnih škola za GOO polučila je odlične rezultate. Sve je bilo spremno za prve veće korake ovog javno-civilnog partnerstva. U ovo partnerstvo s Gradom uključene su četiri lokalne organizacije civilnog društva, ali i drugi dionici poput GOOD inicijative.

Na pitanja o uvođenju GOO-a u osječke osnovne škole odgovarali su predstavnici organizacija: Ivana Milas iz Nansena, Ines Novak iz Dokkice, Ivana Šibalić iz Breze te Nikica Torbica iz DKolektiva, svatko sa svojim odgovorima, ali ujedinjeni u entuzijazmu i želji za još snažnijim GOO-om. Njihova motivacija vidjela se već na početku razgovora. Ističu kako projekt „Osijek to GOO“ ima ogroman značaj za društvo i cjelokupno obrazovanje, a dodatno primjećujem kako je projekt bio od velikog značaja i njima samima. Sve četiri organizacije zalagale su se godinama za kvalitetniju i sustavniju provedbu GOO-a, a sada su to uspjele i drže ga živim uskoro već četvrtu školsku godinu u nizu. O GOO-u kao međupredmetnoj temi govore: „ako se svatko treba baviti njime, neće se baviti nitko“, dok GOO kao izvannastavna aktivnost ipak dublje prodire u samu suštinu. Benefiti su GOO-a brojni, no svode se na to da stvaramo kompetentne aktivne građane, koji su sposobni hladne glave analizirati potrebe i izazove u svojoj zajednici, a potom i ponuditi rješenja. Simple as that! Dodatno ih veseli kako provođenjem GOO-a ne osnažuju samo učenike nego i nastavnike koji sada na neke stvari gledaju iz drukčije perspektive, a to je još jedan korak bliže prema demokratičnijem, solidarnijem i proaktivnijem društvu. Posebno me iznenađuju odgovori o kompleksnosti uvođenja GOO-a u škole. Kažu kako je to bio dugotrajan, ali ne i kompleksan proces jer su sve tri strane (OCD, Grad i nastavnici) bile intrinzično motivirane, a uz motivaciju sve je jednostavnije. Nakon istraživanja o potrebama, pokrenuto je preuzimanje „riječkog modela“, tiskani su priručnici „Učenik građanin“ i smjernice za nastavnike. Paralelno s tim kreirana i je edukacija za nastavnike kako bi se same nastavnike dodatno educiralo o ovim temama, što je možda i ključna stvar za kvalitetno provođenje GOO-a. Na samom kraju razgovora ističu kako je podrška Grada krucijalna jer je gradska podrška zapravo statement da osnivač želi raditi na tome da stvara kompetentne aktivne građane u svom prostoru. „Osijek to GOO“ ujedno je i primjer dobre prakse javno-civilnog partnerstva u kojem Grad financijski podržava projekt, dok su otisci OCD-ova sadržaj, znanje i rad uloženi u uvođenje.

Sljedeći korak uključio je razgovor s nekim iz GOOD inicijative, koja se zalaže za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovni sustav. Na nekoliko pitanja odgovorile su Lovorka Bačić i Tina Đaković. Kažu kako je iznimno važna strukturiranost, dugotrajnost i kontinuiranost projekta „Osijek to GOO“, a ističu i suradnju lokalnih OCD-ova sa školama i nastavnicima koji sudjeluju u provođenju GOO-a. Kažu kako je ovaj projekt bitan na nacionalnoj razini jer je odličan primjer dobre prakse uključivanja širokog kruga dionika i kako „osječki model“ može biti dobar putokaz za uvođenje GOO-a i u drugim dijelovima Hrvatske. Naglašavaju i kako se zahvaljujući onim gradovima koji su uveli GOO, može lakše zagovarati uvođenje GOO-a u drugim gradovima i županijama širom Hrvatske. Osijek je kao drugi najveći grad na području Hrvatske s uvedenim GOO definitivno nešto što vrijedi za spomenuti kod zagovaranja.

Kontaktirao sam i sa Žanom Gamoš, prethodnom zamjenicom gradonačelnika i osobom koja je bila ključna pri uvođenju GOO-a u osnovne škole. Zašto ključna? Kod projekata poput ovog politička je volja ključna, a u Osijeku političke volje u tom trenutku nije nedostajalo. Na samom početku razgovora rekla je: „Građanski odgoj i obrazovanje abeceda je znanja u demokratskim društvima koja počivaju na građanskim pravima i obvezama.“ Prepoznaje GOO važnim jer priprema i upoznaje nove generacije kako biti, pojednostavljeno rečeno, dobra građanka i dobar građanin. Kaže i kako mladi stječu znanja koja će biti od velikog značaja njima osobno, a doprinos je „građanski potkovanih“ mladih zajednici nemjerljiv. Kad se sve zbroji, svi smo u plusu, zar ne? Na pitanje očekuje li podršku odvijanju GOO-a i od trenutne vlasti odgovorila je diplomatski. Kaže kako se od samih početaka projekt dobro prepoznat i pokazao se potrebnim i opravdanim. Vjeruje da će aktivnost i želja djece za novim znanjima uvijek i svima biti na prvom mjestu.

Nakon predstavnika OCD-ova i Grada na nekoliko pitanja odgovorio mi je i provoditelj GOO-a, Mirko Andrić, nastavnik u OŠ Retfala. Mišljenje nastavnika i učenika ovdje je iznimno bitno jer je je nužno znati kako teorija funkcionira „na terenu“ – u školama. Prvo sam ga pitao kako učenici gledaju na GOO. Kaže kako su zadovoljni, ali kako se ponekad pitaju kako sve te „stvari“ koje rade imaju veze međusobno i kako je to GOO. Smatram kako je ovdje nastavnik ključan jer se nastavnik poput Mirka vraća na one bitne vrijednosti koje GOO prenosi, koje su naočigled banalne i jasne, ali ih dio društva još i danas dovodi u pitanje. Mirko je potvrdio i kako je edukacija za nastavnike iznimno utjecala na osobni razvoj i samim time u mogućnosti je zaista kvalitetno prenositi znanja i vrijednosti na kojima GOO počiva. Kada sam ga pitao za neku anegdotu s GOO-a, rekao je kako mu je teško izdvojiti nešto iz opuštene atmosfere i otvorenosti između učenika i učitelja jer iz izvannastavne aktivnosti i terenske nastave proizađu mnoge zanimljive situacije. No, ipak je izdvojio jednu, a to je velik entuzijazam i maštovitost s kojim su učenice i učenici prethodne godine pripremali humanitarni sajam. Sajam je trebao biti na temu „cirkusa“ ne bi li se privuklo što više donacija za projekt „Škole za Afriku“. Nažalost, sajam je zbog koronavirusa odgođen pa otkazan, ali ne sumnjam da će iduće Mirkove generacije malih „učenika građana“ imati nove ideje i planove, a ova generacija nastaviti u „građanskom“ i proaktivnom tonu.

Nakon sveg ovog istraživanja i razgovora s onima koji su dio projekta „Osijek to GOO“ teško je reći nešto što već nije rečeno. Uhvatio sam se nekoliko puta u želji da napišem: „ovo je ključna osoba“, jednom sam čak to i napisao, ali shvatio sam kako su svi u ovom projektu jednako važni. Da, ključne su naše lokalne organizacije civilnog društva, ključna je GOOD inicijativa koja se snažno već godinama zalaže za GOO, ključan je i Grad čija je politička volja bila nužna, ključni su i nastavnici koji ta znanja i vrijednosti prenose, ali ključni su i učenici – zbog kojih GOO i postoji. Nadam se kako će „Osijek to GOO“ obuhvatiti još više škola i još više učenika sve dok ne dođemo do nove stepenice, a to je GOO barem kao izborni predmet. I to na razini cijele države jer neki novi klinci i cjelokupno društvo to zaslužuju.